Pulski nogomet rijedak je nositelj kontinuiteta i zaboravljenih tradicija grada različitih i suprotstavljenih identiteta. Događaji vezani uz nogomet jedini su zajednički nazivnik svih državnih uprava koje su se izmjenjivale i jedan od značajnih trenutaka okupljanja lokalne zajednice, a time i neizostavni dio njegove memorije.

Nakon višestoljetne zapuštenosti, druga polovica 19. stoljeća vrijeme je ubrzanog razvoja grada. U tadašnju glavnu ratnu luku Habsburške Monarhije doseljavaju se ljudi iz svih krajeva višenacionalne države. U takvom okruženju osnivaju se sportska društva i klubovi koji su, kao i sve društvene djelatnosti, bili obilježeni klasnim, socijalnim i nacionalnim interesima. Za novopridošle stanovnike iz svih krajeva Europe, kao i onih iz istarskog zaleđa, nogomet je bio ne samo najlakša već često i jedina mogućnost integracije i identifikacije s gradom.

 

Nogomet se u Puli igrao i mnogo prije osnivanja klubova. Pulske livade bile su najpogodniji prostori za igru krpenjačom, tzv. balla de strassa kako je pulska mularija nazivala loptu. Na njima će pulski mladići svoj kvartovski rivalitet osim okršajima šakama i kamenjem upotpunjavati i odmjeravanjem snaga u nogometnim utakmicama.

„Kvartovski duh“ definirao se na livadama: Pragrande (između Mutilske i Vrtlarske ulice), Pra' dei sete moreri (između Kovačićeve i Nazorove ulice), Pra'de Pissacia (između Rižanske, Vukovarske i Santoriove ulice), Pra' de Priora (u centru, u blizini Slavoluka Sergijevaca, Držićeva ulica), Malusà  (kod Arene u kamenolomu, Emova ulica), Monte Era (na mjestu Hotela Pula) te livadama između Valvidalske i Japodske ulice, livadi na mjestu kamenoloma na Stoji i na poljani uz poluotok Sv. Petar.

Otvaranjem prvih igrališta Gambala, Campa Marzio, Campa Littorio i legendarne Carbonine započelo je i novo doba pulskog nogometa.

 

Igra i rivalstvo nogometnih ekipa, kako na gradskim igralištima, tako i na tribinama, povezivali su ljude različitih nacionalnosti, podrijetla i ideologija. Uz dobru ili lošu igru svog kluba, svi su uvijek bili Puležani.

Autorice izložbe: Katarina Pocedić i Katarina Marić

Dizajn i oblikovanje postava: Matko Plovanić i Martina Sirotić Pavletić