Uz stalni postav i godišnje izložbe, Muzej organizira različite vrste edukacije, a tijekom ljetnih mjeseci i zabavno-kulturni program na otvorenom.

Izložba: SLOBODA NARODU!

26.09.15.Novosti

Jučer je u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre - Museo storico e navale dell'Istria otvorena izložba SLOBODA NARODU! Antifašizam u Istri - LIBERTÀ AL POPOLO! L'antifascismo in Istria. Ovom se izložbom PPMI uključio u obilježavanje 70. godišnjice od završetka Drugog svjetskog rata, koji je Istri donio sjedinjenje s Hrvatskom u novoj Jugoslaviji.
Događanje je započelo partizanskom pjesmom Bella ciao u izvedbi ženskog zbora Praksa, a okupljenima su se obratili autori izložbe, ravnatelj Muzeja Gracijano Kešaci kustosica Lana Skuljan Bilić, te župan Istarske županije Valter Flego, koji je izložbu svečano otvorio.

Na izložbi je uz bogatu muzejsku građu iz fundusa PPMi i privatnih ostavština, predstavljen i dokumentarni film Istarske sudbine: Istrani u sabirnim i zarobljeničkim logorima za vrijeme Drugog svjetskog rata, autora Igora Jovanovića i Igora Šaponje.
Likovni postav i oblikovanje izložbe potpisuje Kristina Kalčić, a izložba se može razgledati do 30. prosinca 2016. godine.

Fotografije: Saša Miljević

Video zapisi

Isječak iz dokumentarnog filma Istarske sudbine: Istrani u sabirnim i zarobljeničkim logorima za Drugog svjetskog rata, razgovor sa Anom Zulian. Ana Zulian rođena Kutić 1926. od majke Luce i oca Bože u Maloj Gajani. Imala je devetero braće i sestara, živjeli su od poljoprivrede i rada u rudniku Raša. Završila je pet razreda osnovne talijanske škole i pomagala roditeljima u polju i u kući. Krajem 1943, Nijemci ulaze u selo i traže partizane. Cijelo selo je djelovalo u pokretu otpora, bili su organizirani od strane SKOJ-a. Ona i muž su širili propagandu, bacali letke na škale od općine dok su starija braća minirala prugu i razbijala cestu. 27.01.1944. dogodio se pokolj u Maloj Gajani. Ona kao i njezina rodbina bili su uhvaćeni živi. Odvedeni su u pulski zatvor. Sjeća se da je poznati fašista Nikolini naređivao dok su ostali tukli zatvorenike. Nakon dvanaest dana u pulskom zatvoru starom „kuririjerom“ prevezeni su u tršćanski zatvor Corroneo. U Corroneu se uspijela pozdraviti s bratom koji je upućen u Dachau. To je bio zadnji put da ga je vidjela. Ona je zajedno sa sestrom i rođakinjom upućena u Auschwitz. Putovali su deset dana do logora u neljudskim uvijetima s malo hrane. Prilikom dolaska u logor uzeli su im robu i zlato, rekli su da će im vratiti... Dobila je tetovirani broj kao i ostali zatočenici. Dolaskom u logor ostala je bez zlatnih pletenica na koje je bila ponosna. Sjeća se mnoštva mrtvih od tifusa puštenih da umru pred barakom. Jednom je dobila paket s hranom od kuće, mali sir i bademe. Čuvar ju je zvao po broju istetoviranom na ruci, ali ona ga nije razumijela. Kad ju je pronašao, istukao ju je, dao joj paket, a kolut sira joj je ispao i otkotrljao se pod krevet u drugi kraj sobe. Druge logorašice su joj uzele sir, podjelile ga i pojele ga. Kraj rata dočekale su u logoru. Bile su upućena na „Marš smrti“. Sjeća se smreznbutog kruha i straha da neće izdržati. One koji više nisu mogli hodati, zatvorili bi u baraku, streljali i zapalili. Došli su do austrijskog gradića Templina gdje suih oslobodili Rusi.Najeli su ih, oprali i uputili u domovinu. U Vodnjanu ih je čekala njihova rodbina. Vratila se jedino ona. Dva brata ostala su u Dachau a sestra je nakon oslobođenja umrla od tuberkoloze. Njezin muž se vratio se iz Dachaua. Oženili su se 1946. i imali veliku obitelj. Prikaži više Prikaži manje
Isječak iz dokumentarnog filma Istarske sudbine: Istrani u sabirnim i zarobljeničkim logorima za Drugog svjetskog rata, razgovor sa Milanom Sirotićem. Sirotić Milan rođen je 8.6. 1925. u selu Šćulci u općini Buzet, sjeverna Istra. Završio je 5 razreda osnovne talijanske škole. U djetinjstvu pomaže roditeljima u poljoprivredi. Prije pada Italije 15. kolovoza 1943. karabinjeri ga odvode pod sumnjom da simpatizira antifašistički pokret, preko Kopra dolazi u talijanski logor Cairo Montenote u Savoi. Talijani ih ispituju ali ih ne maltretiraju. Nakon što je Italija kapitulirala Njemci ih odvode u Mathausen. Rečeno im je da idu na rad u Njemačku. Prilikom dolaska na stanicu dočekuje ih Hitlerova mladež te ih vrijeđaju i pljuju. Na putu do logora svjedoči prvom ubojstvu zatvorenika. U logoru ih svakodnevno tuku i maltretiraju. Sjeća se noćnog tuširanja hladnom vodom usred zime. Svjedok je mnogih maltretiranja i ubijanja. Svakodnevno prolazi pored krematorija svjestan što se tamo događa. Jedan od najpotresnijih događaja kojem je prisustvovao bio je kada je vidio kako se jedan od logoraša baca na električnu ogradu, gdje njegovo tijelo ostaje smrznuto prekriveno snijegom do proljeća. Odlazi na rad u Linz u tvornicu automobila, gdje ostaje do kraja rata. Preživljava nekoliko bombardiranja saveznika. Krajem travnja 1945. oslobađaju ga Amerikanci i prvim transportom vraća se kući. Nakon rata dugo se oporavlja te do mirovine radi u policiji. Prikaži više Prikaži manje
Isječak iz dokumentarnog filma Istarske sudbine: Istrani u sabirnim i zarobljeničkim logorima za Drugog svjetskog rata, razgovor sa Josipom Križmanićem. Križmanić Josip rođen je 16. 3. 1926. u Gologorici, u središnjoj Istri. Živio je u seljačkoj obitelji sa sedmero braće i bavio se poljoprivredom. Završio je talijansku osnovnu školu. Istra je u to vrijeme bila pod vlašću Italije tako da je regrutiran u talijansku vojsku. U vojsci nije nosio oružje jer su Talijani smatrali da su Hrvati nelojalni i da neće vjerno služiti vojsku. Nakon pada Italije pridružuje se partizanskim jedinicama. U čišćenju terena, 26. 1. 1944. Njemci ga odvode zajedno s ocem i mnoštvo suseljana u tršćanski zatvor Corroneo te ga deportiraju u Dachao. U Dachau prolazi mnoge torture. Izabran je za medicinske pokuse i eksperimente. Mjesec dana bio je pod visokom temperaturom, zarazili su ga malarijom, još se uvijek sjeća gorčine kinina. Nakon što je preživio pokuse dobiva dokument koji ga oslobađa teškog rada ali svjedoči mnogim strahotama. U Dachau saznaje da mu je otac preminuo u obližnjem logoru kopajući podzemne tunele. Živo se sjeća mnogih anegdota iz logorskog života te pamti sudbine svojih suseljana koji se nisu vratili. Posebno pamti zadnje dane i neizvjesnost preživljavanja. Amerikanci ga oslobađaju 25. 4. 1945. Svjedoči o atmosferi u logoru nakon oslobođenja. Nakon osamnaest dana vraća se kući gdje ga čekaju nove neprilike. Na državnoj granici razočaran je u novu vlast, naime, granični policajci pokušavaju mu oteti robu koju je donio iz Njemačke. Nakon rata bavi se poljoprivredom, ali duboko razočaran u komunističku vlast. Prikaži više Prikaži manje
Isječak iz dokumentarnog filma Istarske sudbine: Istrani u sabirnim i zarobljeničkim logorima za Drugog svjetskog rata, razgovor sa Milanom Krbavcem. Krbavac Milan rođen je 4 . kolovoza 1925. u selu Brigi, u središnjoj Istri. Sjeća se teškog života istarskog seljaka pod fašističkom Italijom pogotovo poreza na svinje i pršute. Unovačen je u talijansku vojsku, gdje je radio kao kuhar. Kada je pala Italija vraća se kući. Pridružuje se partizanima, ali zbog teške bolesti vraća se kući na oporavak. Godine 1944. nacisti ga hapse te završava u Buchenwaldu, a njegov otac na obližnjem seoskom gospodarstvu kao sluga. Nakon šišanja i dezinfekcije dobiva odjeću i broj te postaje logoraš. Šalju ga u logor Leo gdje radi u podzemnim halama u kojima će se izrađivati djelove za avione. Svjedoči o teškim uvjetima i vječitom kažnjavanju. Bez hrane i liječnika, vječito gladan. Na proljeće s ostalim logorašima jede mladu travu. Prisustvuje mnogim kažnjavanjima i vješanjima bjegunaca. Kraj rata dočekuje u maršu smrti. Živo se sjeća kako je s ostalim logorašima pronašao napuštenu nacističku kuhinju gdje kao i mnogi utažuje svoju glad. Amerikanci ga oslobađaju 1. Svibnja 1945. Vraćaju ga u logor Dora na lječenje jer je imao 38 kilograma. Vratio se preko Trsta kući na veliko iznanađenje roditelja, budući da su mislili da je mrtav. Godinama nakon toga ima problema s leđima zbog teških uvjeta provedenih u logoru. Nakon rata sudjeluje na izgradnji lokalne pruge gdje radi kao brijač. Ženi se i vraća na obiteljsko gospodarstvo gdje i danas živi. Prikaži više Prikaži manje