Pićan, crkva svetog Mihovila
Stoljeće/godina: druga polovina 15. stoljeća
Kulturno-povijesno razdoblje: gotika
Crkva sv. Mihovila podignuta je u 13. stoljeću na mjesnom groblju u Pićnu. Svojim prostornim obilježjima pripada romaničkom tipu jednobrodnih sakralnih građevina s upisanom polukružnom apsidom. Pročelje je naglašeno preslicom za dva zvona te kasnije dograđenim trijemom zatvorenih zidnih ploha.
Na sjevernom zidu crkve sačuvane su freske iz druge polovice 15. stoljeća, a njihovo autorstvo povezuje se s djelovanjem majstora Alberta iz Konstanza. Fragmenti zidnih oslika s prikazom Posljednjeg suda na zapadnom zidu upućuju na činjenicu da je unutrašnjost crkve bila nekoć u cijelosti oslikana. Šest sačuvanih prizora na sjevernom zidu prikazuje scene iz Kristova života, od kojih je prikaz Posljednje večere znatno oštećen prilikom probijanja novoga prozorskog otvora. Gornji pojas odvojen je od donje zone širokom bordurom jednostavne trobojne koncepcije. U donjem registru tek se razaznaje lik sveca, vjerojatno sv. Jurja.
Zidne slike otkrio je Branko Fučić 1947. godine, a njihovu je stručnu analizu objavio 1963. u publikaciji Istarske freske.
Ikonografski program:
Sjeverni zid: 1. Poklonstvo kraljeva, 2. Posljednja večera, 3. Molitva na Maslinskoj gori, 4. Judin poljubac, 5. Krist pred Pilatom, 6. Bičevanje Krista. Zapadni zid: 7. Posljednji sud.
B. FUČIĆ, 1963., Istarske freske, Zagreb, 1963, 119-20, KAT. 12; ISTI, 1964a, Srednjovjekovno zidno slikarstvo u Istri, doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, Rijeka-Ljubljana, 1964, 243-247; ISTI, 1986., Freske u Pićnu (Istra), Bulletin Razreda za likovne umjetnosti JAZU, 49, 1986, 78-88; S. RATKOVČIĆ, 2004., Zidne slike u crkvi sv. Duha u Balama, Peristil, 47, 2004, 15-24, 23; Ž. BISTROVIĆ, 2011., Šareni trag istarskih fresaka, Pula, 2011., 86-88.