Gradinje, crkva Svih Svetih

Grobljanska crkva Svih svetih u Gradinju datira se u rano 12. stoljeće. Izvorno je bila posvećena sv. Lovri, no u 17. stoljeću dobiva bočni oltar Svih svetih, prema kojemu mijenja i svoj titular. Tipološki se uklapa u romaničke gradnje jednobrodnih sakralnih objekata s upisanom apsidom. Pročelje joj krasi preslica s dva zvona te kasnije prigrađena lopica (trijem) zatvorene zapadne fasade.

Nedavni restauratorski zahvati u svetištu crkve otkrili su tri kronološki različita sloja zidnog slikarstva. Najraniji obuhvaća fragmente monokromne dekoracije, a smješta se u fazu izgradnje crkve početkom 12. stoljeća. Idući sloj, nastao u 13. stoljeću, u donjem desnom dijelu apside donosi prikaz dvaju nizova stojećih figura. U gornjem nizu stoje apostoli, dok se donji red tumači kao prikaz orantica ili anđeoskih likova. Najmlađa faza oslika prekriva konhu apside i prikazuje Krista na prijestolju u pratnji sv. Lovre i pape Siksta II. Temeljem ikonografskih motiva i načina oblikovanja likova ove se zidne slike smještaju u drugu polovicu 15. stoljeća.

Zidne oslike otkrio je Branko Fučić, a potom ih je obradio i objavio 1982. godine u knjizi Glagoljski natpisi.

Ikonografski program:

Istočni zid: 1. Apostoli, 2. Krist na prijestolju, 3. Sveti Lovro, 4. Sveti papa Siksto II.