Pazin, crkva svetog Nikole

Župna crkva sv. Nikole u Pazinu nalazi se u sjevernom dijelu gradske jezgre. Pretpostavlja se da je od najranije faze imala grobljansku funkciju, a u pisanim se izvorima prvi put spominje 1266. godine kao središte prepoziture Porečke biskupije. Prostrano poligonalno svetište, presvođeno zvjezdasto-rebrastim svodom, podignuto je 1441. godine te predstavlja najraniji primjer takva tipa u Istri. Starijoj jednobrodnoj crkvi od 1659. godine postupno su dograđivane bočne kapele, koje su tijekom opsežne barokne obnove šezdesetih godina 18. stoljeća povezane u bočne brodove i opremljene novim oltarima. Time je građevina dobila trobrodnu prostornu koncepciju. Početkom 18. stoljeća uz crkvu je podignut i zvonik akvilejskoga tipa.

Gotičko svetište crkve oslikano je šezdesetih godina 15. stoljeća. Na zaglavnim kamenima i rebrima svoda naslikano je trinaest grbova koji pripadaju lokalnom istarsko-kraškome plemstvu, Austrijskom vojvodstvu i obitelji Walsee. Središnje svodno polje zauzima lik sv. Mihovila, a oko kojega se nižu prizori iz Knjige Postanka. Rubna polja ispunjena su scenama Boja anđela i prikazima nebeskoga kora. Na unutarnjoj strani trijumfalnog luka i susjednom svodnom polju prikazana je scena Razdvajanja duša blaženika i prokletnika. Iza baroknoga oltara, u središtu istočnog zida, smješten je prizor Raspeća. Na bočnim zidovima svetišta prikazani su motivi iz Biblije pauperum, a u lunetama sjevernog zida nalaze se Navještenje i Adoracija. Donja zona zidova ispunjena je dopojasnim likovima proroka.

Ikonografski sadržaj, visoka razina očuvanosti i slikarska kvaliteta svrstavaju ovaj ciklus među najznačajnija ostvarenja gotičkoga zidnog slikarstva u Istri i širem podalpskom prostoru. Stilska obilježja upućuju na povezanost Majstora pazinskoga prezbiterija sa srednjoeuropskim i južnotirolskim likovnim krugovima.

Zidni oslici otkriveni su tijekom obnove crkve 1927. godine, a konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su 1933. pod vodstvom stručnjaka iz Trsta. Na njih je prvi upozorio A. Leiss 1929. godine u listu Il Piccolo di Trieste, dok je cjelovitiju znanstvenu obradu fresaka objavio F. Stelè 1947. godine.

Ikonografski program:

Svod svetišta: 1. Prvi dan Geneze: Stvaranje svjetla, 2. Drugi dan Geneze: Stvaranje neba i razdvajanje voda, 3. Treći dan Geneze: Razdvajanje kopna od mora, 4. Četvrti dan Geneze: Stvaranje Sunca i Mjeseca, 5. Pet dan Geneze: Stvaranje ptica i riba, 6. Šesti dan Geneze: Stvaranje Adama, 7. Sedmi dan Geneze: Počinak, 8. Adam imenuje životinje, 9. Stvaranje Eve, 10. Drvo spoznaje dobra i zla, 11. Arkanđeo Mihovil, 12. – 19. Anđeoski korovi i Boj anđela. Sjeverni zid: 20. Prikazanje Marijino u hramu, 21. Proroci Zaharija i Sofonija, 22. Prikazanje Samueolovo u hramu, 23. Evin grijeh, 24. Navještenje, 25. Gideonovo runo, 26. – 27. Proroci, 28. Raspeće, 29. Gorući grm, 30. – 31. Proroci. Južni zid: 32. Aronov procvjetali štap, 33. Prorok Izaija, 34. Prorok Danijel, 35. Rođenje Kristovo, 36. Abner posjećuje Davida u Hebronu, 37. Kraljica od Sabe posjećuje Salamona, 38. Proroci Izaija i Balam. Zapadni zid: 39. Razdvajanje duša blaženika i prokletnika (prefiguracije grijeha i bluda i neumjerenosti u piću)