Lindar, crkva svete Katarine

Crkva sv. Katarine iz 14. stoljeća, nekadašnja župna crkva u Lindaru, smještena je na samom ulazu u naselje. Jednobrodna crkva s ravnim začeljem, podijeljena je u dva traveja koja oblikuje križno-rebrasti svod. Prostorna podjela crkve u dva traveja odvaja svetište od broda crkve. Zidne plohe rastvorene su šiljasto zaključenim ulaznim portalom, gotičkim prozorom iznad njega te sedmokrakom rozetom na istočnom zidu. Na pročelju je naknadno dograđena lopica (trijem) zatvorenog tipa s tri ulazna otvora šiljastog završetka.

Unutrašnjost crkve izvorno je bila u potpunosti oslikana, o čemu svjedoče sačuvani fragmenti scene Judina poljupca na istočnom zidu te dobro očuvan prikaz Živog križa na sjevernom zidu prvog traveja. Freske se datiraju u 1409. godinu, što potvrđuje glagoljski natpis ispisan na jednom od naslikanih svitaka scene Živog križa. Anonimni majstor ovih zidnih oslika pripada skupini lokalnih slikara koji prilagođava romaničku morfologiju gotičkim dekorativnim elementima. Slične se oblikovne karakteristike zidnih oslika mogu naći i u crkvi sv. Križa u Butonigi.

Prikaz Živog križa zauzima jedinstveno mjesto unutar ikonografskog korpusa gotičkog zidnog slikarstva uopće. Simetrično koncipirana kompozicija smještena je ispod šiljastog spoja dvaju istaknutih rebara svoda. Scena je razdijeljena u tri horizontalna pojasa shematiziranog krajolika. Donji je obojen žućkastim tonom i ukrašen crvenim patroniranim ornamentom, središnji imitira nebo, dok gornja zona prikazuje Nebeski Jeruzalem u obliku utvrđenoga grada. U središtu kompozicije nalazi se Krist raspet na križu, čiji se krakovi produžuju u četiri ruke. Lijeva ruka blagoslivlja personifikaciju Crkve, prikazanu kao okrunjenu žensku figuru uz tetramorfa. U lijevom kutu stoji sveta Katarina, titular ove crkve. Suprotni krak križa probada mačem glavu personificirane Sinagoge, prikazane kao žene povezanih očiju koja jaše magarca. Donja ruka križa čekićem razbija vrata limba oblikovanog poput utvrde, dok gornja otključava ulaz u Jeruzalem. U središnjoj zoni kompozicije, lijevo od križa, prikazan je anđeo koji svira portativ, a s desne strane leti vrag sa šišmiševim krilima, pušući u dvije trublje.

Freska s prikazom Živog križa spomenuta je već 1895. godine u terenskim izvještajima Rudolfa Weisshäupla i Eduarda Gerischa. Njezino ikonografsko tumačenje i dataciju prvi iznosi Branko Fučić 1950. godine u članku „Živi križ u Lindaru“ Istarske Danice.

Ikonografski program:

Sjeverni zid (raspored likova na prikazu Živog križa): 1. Bog Otac, 2. Nebeski Jeruzalem, 3. Anđeo s portativom, 4. Vrag, 5. Krist na križu, 6. Svitak s glagoljskim natpisom, 7. Sveta Katarina, 8. Ecclesia, 9. Limb, 10. Sinagoga. Istočni zid: 11. Judin poljubac.