Svetvinčenat, crkva svetog Vincenta

Romanička crkva sv. Vinceta smještena je na groblju naselja Svetvinčenat. Jednobrodna dvoranska crkva zaključena je trima upisanim polukružnim apsidama. Zapadno pročelje naglašeno je ulaznim portalom s lučnim završetkom, iznad kojeg se nalaze dva okulusa i preslica za zvona.

U unutrašnjosti crkve sačuvana su tri sloja zidnog slikarstva. Najstariji, romanički sloj, nastao je neposredno nakon izgradnje crkve, no danas je očuvan tek u fragmentima. Oslik iz polovine 13. stoljeća obuhvaća sve zidne površine te predstavlja najcjelovitiji romanički slikarski ciklus na području Istre. Autor ovih zidnih oslika, Ognobenus iz Trevisa, zabilježio je svoje ime ispod prozora južne apside. Treći, najmlađi sloj, izveden je u razdoblju gotike, a pripisuje se nepoznatom majstoru talijanskoga podrijetla.

Na trijumfalnom luku svetišta, iznad središnje apside, prikazano je Navještenje. Scena je proširena prikazom Žrtve Kaina i Abela te medaljonima s Jaganjcem Božjim i arkanđelom Gabrijelom. U konhi središnje apside prikazan je Krist na prijestolju, okružen simbolima četvorice evanđelista, uz Bogorodicu i sv. Ivana. U donjoj zoni apsidalnog zida proteže se niz apostola. Konha sjeverne apside sadrži prikaz Kristova krštenja, ispod kojega se razvija ciklus kalendara s mjesečnim radovima. Isti se motiv nastavlja u donjem registru južne apside. U njezinoj je konhi smješten prikaz Bogorodice s Djetetom, flankirane četirima svecima. Oslici na bočnim zidovima organizirani su u dva registra. U donjem se pojasu protežu scene iz Kristova života, a gornji registar ispunjen je ciklusom mučeništva svetog Vincenta, titulara crkve. Na zapadnom zidu fragmentarno je sačuvan prikaz Posljednjega suda, s Kristom sucem u pratnji Bogorodice i sv. Ivana. U donjoj zoni anđeo odvodi duše pravednika, dok je desno prikazan Pakao. Prizori su uokvireni jednostavnom crvenom bordurom, dok se u prostoru svetišta pojavljuje bogatiji dekorativni repertoar, uključujući motiv plisirane trake te raznolike geometrijske i florealne ornamente.

Zidne slike u crkvi sv. Vinceta otkrivene su početkom 20. stoljeća, a prvi ih spominje austrijski konzervator Anton Gnirs 1913. godine u jednom od svojih izvještaja. Cjelovit program zidnih oslika vidljiv je nakon restauratorskih zahvata koji su provedeni 1925. godine. Prvu opsežniju znanstvenu analizu posvetio im je Wart Arslan u studiji „A Series of Thirteenth Century Frescoes at Sanvincenti“, objavljenoj 1934. godine u međunarodnom časopisu Art in America.

Ikonografski program:

Istočni zid: 1. Navještenje, 2. Medaljon s Jaganjcem Božjim, 3. Medaljon s dopojasnim arkanđelom Gabrijelom, 4. – 5. Žrtva Kainova i Abelova, 6. Atlant, 7. Krštenje Krista, 8. Maiestas Domini proširen Deisisom, 9. Maiestas Virginis, 10. Niz apostola, 11. Sveti Toma, 12. Mlađi sloj zidnih slika: Anđeo, 13. Mlađi sloj zidnih slika: sveti Jakov Stariji, 14. Kalendar (radovi po mjesecima). Južni zid: 15. Poklonstvo kraljeva, 16. Disputa u hramu, 27. Mučenje sv. Valerijana, 28. Mučenje sv. Vincenta, 29. Dacijan promatra mučenje svetog Vincenta grebalicama, 30. Mučenje svetog Vincenta kukama. Sjeverni zid: 17. Judin poljubac, 18. Raspeće, 19. Polaganje u grob, 20. Prikazanje u hramu, 21. Sveti Julijan, sveti Martin i nepoznata svetica, 22. Sveti Juraj ubija zmaja, 23. Mučeništvo svete Apolonije (?) i mlađi sloj zidnih slika. Zapadni zid: 24. – 26. Posljednji sud: Krist sudac s Bogorodicom i svetim Ivanom, Anđeo koji vodi duše pravednika, Pakao.