Izložba:

Čuvari istarskih fresaka

otvoreno do 30. 10. 2020.

Čovjekova potreba za uređenjem mjesta za svakodnevni život i molitvu odredila je izgled gotovo svih vrsta reprezentativnih građevina u Istri od antičkog razdoblja do današnjih dana. Sastavni dio uređenja bilo je i oslikavanje unutrašnjosti, kako nam potvrđuju nalazi sve većeg broja arheoloških istraživanja antičkih vila i domusa od Pule do Katora, ali i ranosrednjovjekovnih crkava u arheološkim ostacima poput onih u Guranu, Balama, Dvigradu i mnogim drugim mjestima. U našoj svijesti upravo je srednji vijek i renesansa, točnije, razdoblje od 11. do 16. st., vrijeme koje donosi pravi bum u oslikavanju crkvenih prostora, ali taj je dojam dijelom lažan jer je posljedica povijesnih okolnosti i građevinske logike propadanja materijala po kojoj su mlađe građevine u većoj mjeri sačuvane a starije u većoj mjeri propale. Sliku o velikoj produkciji u 15. i prvoj polovini 16. st. upotpunit će i redovita pojava potpisanih radionica poput onih Ivana i Vincenta iz Kastva, Alberta iz Konstanza, obitelji Klerigina iz Kopra, Dominika iz Udina, Antona iz Padove, čije su zidne slike dijelom u 16. st. završile pod vapnom uslijed odluka Tridentskog koncila, možda najtežeg udara na maštovite uratke naših majstora koji su se rijetko držali dozvoljenih kanona. Uz taj ljudski faktor, ali i prirodno propadanje materijala, Istra je uspjela sačuvati gotovo 150 lokacija sa zidnim slikama, što nije slučajno. Izravna je to posljedica ovdašnje svijesti o važnosti zaštite kulturne baštine pa time i zidnog slikarstva koje nužno vremenom propada.

Autorica izložbe: Sunčica Mustač

Postav i oblikovanje: Mauricio Ferlin

Organizator: Povijesni i pomorski muzej Istre (za organizatora: Gracijano Kešac)

Suorganizator: Arheološki muzej Istre (za suorganizatora: Darko Komšo)

 

Partneri:

Konzervatorski odjel u Puli i Konzervatorski odjel u Rijeci, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Ministarstvo kulture

Hrvatski restauratorski zavod (za partnera: Tajana Pleše)